U selu Bravsko, općina Bosanski Petrovac, danas je obilježena 33. godišnjica zločina nad trojicom bošnjačkih mladića iz Husimovaca — Emsudom Smajlovićem, Mustafom Cikotom i Sadkom Burnićem — koji su na tom mjestu ubijeni u junu 1992. godine dok su pokušavali doći do slobodne teritorije oko Bihaća.

Komemoracija je održana ispred spomen-ploče koju je prije četiri godine podigla Amela Vitas, sestra ubijenog Emsuda Smajlovića, u znak trajnog sjećanja na ovaj svirepi zločin. Organizator obilježavanja bilo je Udruženje logoraša Sanski Most, a događaju su prisustvovali članovi porodica ubijenih, predstavnici društveno-političkog i vjerskog života općina Sanski Most i Bosanski Petrovac, vijećnici SDA te predsjednica OO SDA Bosanski Petrovac, kao i brojni mještani Husimovaca.

Trojica hrabrih mladića — Smajlović Emsud (1972), Cikota Mustafa (1969) i Burnić Sadko (1964) — nakon okupacije Sanskog Mosta pokušali su izbjeći zarobljavanje i pridružiti se Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Međutim, tokom pokušaja bijega zarobljeni su od strane mještana sela Jasenovac i sprovedeni do pošte u selu Bravsko. Tamo su ih pripadnici rezervnog sastava srpske policije i vojske brutalno ispitivali, fizički i psihički zlostavljali.

Sadka Burnića su odmah ubili ispred pošte, a preostalu dvojicu prisilili da njegovo tijelo utovare u traktorsku prikolicu. Potom su ih odvezli do lokaliteta poznatog kao „Derviševa jama“, gdje su i njih ubili, a tijela bacili u jamu duboku oko 15 metara.

Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su 27. maja 2002. godine, a potom dostojanstveno ukopani u mezarju u rodnim Husimovcima.

Za ovaj zločin, Kantonalni sud u Bihaću osudio je Slavka Stričevića na 10 godina zatvora. Suoptuženi Milutin Babić preminuo je tokom suđenja i nije dočekao presudu, dok je optužnica podignuta i protiv Obrada Ožegovića koji je i dalje nedostupan pravosudnim organima.

Danas, tri decenije nakon zločina, porodice žrtava, saborci i prijatelji okupljaju se kako bi sačuvali sjećanje i poslali jasnu poruku da istina i pravda ne zastarijevaju. Bravsko, mjesto bola i patnje, ostaje i simbol otpora, sjećanja i ljudskog dostojanstva.